Jezera koja život znače
Plitvička jezera vjerovatno su najprepoznatljiviji slapovi Hrvatske, tako da ne čudi podatak o ranim istraživanjima ovoga prekrasnog područja. Veliko biljno bogatstvo dovelo je tako znanstveni interes već u prvoj polovici 19. stoljeća. Raznolikost ovih biljnih, izuzetno rijetkih, endemskih vrsta svrstava Nacionalni park Plitvička jezera u izuzetna vrijedna područja ne samo Hrvatske, već i Europe.
Prostirući se duboko u zaleđu Velebita, ovo je područje u prošlosti nosilo ime Vražji vrt. Bliže raju, povijest daje pravi uvid u izvor toga imena, s obzirom da su se jezera nalazila na granici Habsburške monarhije i Osmanlijskog Carstva. Rajski vrt, kakve Plitvice jesu sa 16 velikih jezera s ukupnom površinom od dva kvadratna kilometara. Povezana većim i manjim slapovima, glavninu vode u jezera donose Crna i Bijela rijeka.
Legenda o Plitvicama
Postanak jezera tumači drevna legendu zapisana prije stotinjak godina. Nakon što je Crna rijeka presušila, a kiša nije nikako padala, žedan je narod je krenuo moliti za vodu. Uzalud. U dolini se tada ukaže Crna kraljica, koja se smilova narodu i uz grmljavinu i bljesak pusti silnu kišu. Okrijepivši tako ljude, životinje i polja, kiša je nastavila padati i padati, stvarajući mit u stvarnost koji i danas živi - Plitvička jezera.
A. Brknek-Kostić, opisuje: “Dubina, veličina, oblik pa čak i broj jezera i njihov raspored, u stalnoj su i brzoj mijeni. Samo život može udahnuti kamenu takvu dinamiku”. No to je opis tek jednoga od modernih istraživača koji znanstvenim pristupom nastavljaju mitove i legende, ljepotu i izdašnost Plitvice i Plitvičkih jezera.
